POZDRAV IZ CROATIE

Pozdrav iz Croatie
Moja stara nona
Usnulo more
Mir
Jesenske kiše

Prolaznost

U proljeće sve se vraća
Lasta

Majčine oči 

Doći ću ti u proljeće

Mjesec i more

Otok

Kišne kapi

Grmljavina

Usnuli Zagreb

Pozdrav iz Croatie 

Dok gledam kroz prozor,
osluškujem cvrkut veselih ptica,

promatram prolaznike sretne

i njihova nasmijana lica.

Jedna ptica sletjela je

na  prozor moj, na moje rame.

Ispričah joj da sam sam,

da provodim sam najljepše dane.

Leti, leti, ptico mala u zemlju daleku,

preko planina, preko gora,

prenesi pozdrav mojoj dragoj

iz Croatie s Jadranskog mora.
 

Moja stara nona 

Na obali pored plavog mora

sidila je moja stara nona.

Pivala je lipo pismu staru:

"Radujen se moru i mornaru".

Nosila je sa  sobon gitaru…

nediljon je bila pri oltaru.

Pivala bi posli pismu staru:

"Radujen se moru i mornaru".

Uvik bi mi rekla (ka i svome sinu)

da ne iden plovit na morsku pučinu.

Pivala je nekad tužno pismu staru:

"Radujen se moru i mornaru".

Kad u podne s kampanela zvoni,

ja bi reka mojoj staroj noni:

Zapivaj mi lipo pismu staru:

"Radujen se moru i mornaru".

Nisan ima nikad što je srce tilo,

al' je uvik pisme s naše rive bilo.

Pivali smo skupa pismu staru:

"Radujen se moru i mornaru".

Sada s kampanela kada zvona zvone,

ja se sitin svoje stare none,

pa zapivan našu pismu staru:

"Radujen se moru i mornaru".
 

 Usnulo more

Nad usnulim morem

svjetlucave zvijezde trepere.

Ogledaju se u zrcalu

prozirnog morskog plavetnila,

sjenama milujući

školjke biserne

što usnule su

na izbrušenim oblucima

na dnu morskih dubina.

M i r

Osluškujem cvrkut ptica,

tihu glazbu sa klavira,

na okruglom stolu leži

požutjeli list papira.

Na papiru stihovi su

puni čežnje, tuge sjete,

dječjom rukom napisani

dok bio sam sasvim dijete.

Mir, sloboda, vrjedniji su

od suhoga zlata.

Svako dijete bit će sretno

kad ne bude nigdje rata.

Jesenske kiše
 

Kad jesenske

rastuže me kiše,

laste kad odlete

prema jugu:

- nestat će osmijeh

s lica mog i

ljetnog sunca sjaj. 

Prolaznost

Sve prolazi i odlazi,

život, vrijeme, ure sati.

Svojim tijekom sve prolazi

da se jednom opet vrati.

Vratit će se uvijek nešto,

ili prije, il' kasnije.

Sa drugoga svijeta nitko

vratio se nikad nije.

Vratit će se život novi,

ispočetka opet vrijeme.

Ovaj život brzo leti,

a ostaje samo breme.

                                       
U proljeće sve se vraća

U proljeće sve se vraća,

vraćaju se laste s juga.

Kad proljetne padnu kiše

na nebu se javi duga.

Sve se vraća u proljeće,

lišće šumi, rosa travi.

Vratio se leptir cvijetu,

livadama jaglac plavi.

U proljeće sve se vraća,

u sjemenci snaga spava.

Proljetno je sunce budi

i jutarnja zora plava.

Sve se vraća u proljeće,

nekom tuga, nekom radost.

U nepovrat sve odlazi,

ne vraća se nikom mladost.

Vraćaju se duži dani,

novo vrijeme sad je došlo.

U proljeće sve se vraća,

ne vraća se što je prošlo.

Od početka pa do kraja

redom sve se vrti u krug.

U proljeće sve se vraća,

ne vraća se samo dug.

Lasta

Ti moja si lasta,

- na te mislim često -

doleti k meni prema jugu,

vrati se na staro mjesto.

Majčine oči

Gle, dva velika jezera

ko' iz bajke:

To su oči

moje majke.

Doći ću ti u proljeće

S prvim lastama u proljeće

doći ću i ja u tvoj kraj.

Vratit ću se u staro gnijezdo,

doći ću zbog tebe znaj.

Otopit će se snjegovi kada dođem,

u tvom oku zablistat će sunčev sjaj.

Znam da ćeš me poljubiti nježno

i primiti u svoj zagrljaj.

Saznat ćeš koliko te volim,

srce će ti preplaviti divan osjećaj.

Nećeš biti više nikad sama:

tvojoj čežnji bit će kraj.

Doći ću da ti uzvratim ljubav,

želim znati što tvoje srce osjeća.

Vratit će se sva ljeta, jeseni i zime,

sva rascvjetana proljeća.

Kada na tvojoj trešnji nabubre prvi pupoljci,

u vrtu kad procvjeta proljetno cvijeće,

osjetit ćeš miris ljubavi moje;

Doći ću ti u proljeće.

Mjesec i more

Nebom plovi mjesec sjajni

iznad starog svjetionika,

plaštem zlatnim ogrće ga,

to skladna je noćna slika.

Rasuo je zlatne niti

po krošnjama bijelog bora,

smješkajući ogleda se

u odsjaju bistrog mora

Sjajni mjesec umiva se

u prozirnom plavom valu,

zrake zlatne prosuo je

po bijelome morskom žalu.

U tišini mirne noći

zar se moru još ne spava?

Zato jer se  mjesec zlatni

s valovima poigrava.

Mjesec sjajni sa zvijezdama

zahvaljuje plavom moru,

dalje mora putovati,

sa njim neće čekat zoru.

U zanosu punog sjaja

zagrlio mjesec zvijezde,

u bespuću svemirskome

zagrljeni dalje jezde.

Otok

Usred mora duboka,

ispod neba plava,

u postelji modroj

usidreni otok spava.

Kišne kapi

Oblaci kišni prekrili su nebo,

vjetar umorne grane njiše.

Tek što padnu prve kapi

žedna zemlja zamiriše.

Grmljavina

U daljini tutnji, sijeva,

na nebu je siva tmina.

Oblaci se sudaraju,

gromka to je grmljavina.

Usnuli Zagreb

Na Sljemenu visokom

leluja se trava.

To se tihi vjetar

sa njom poigrava.

Zelenom dolinom

mirno teče Sava,

a u njenom zagrljaju

Zagreb slatko spava.
 

        Nazad

Stranice obnovljene 21.06.2013
Sonja Smolec