Naslovnica
Bilješke o piscu
Slikovnost u pjesmama
Pozdrav iz Croatie
Croatio, ljubavi moja
U zagrljaju mora
Poezija za djecu
Priče za djecu
Sudski tumač
Kontakt

 

 

 

 




POEZIJA ZA DJECU 


Pejzažna poezija
Poezija o životinjama
Maštovita poezija
Razne teme


         
Kad smo bili mali
Zemlja snova
Vještice
Uskrsno jaje
Poletjet ću
Mašta
Kormilar
Dimnjačar
Kad bi stabla hodala
Sličnost
Sve se budi u proljeće
Što je što
Brojke i slova
Pretvorilo se
Zaljubljenici novi
Tupa, tupa
Vile i vilenjaci
Kante za smeće
Ne bih volio
Zemlja daleka
Tjedan
Posljednje jaje
Ljudi

 


 


Kad smo bili mali

Kad smo bili mali
bezbrižni smo bili.
nasmijana lica,
veseli i čili.

U glavama malim
zbivalo se svašta,
da budemo veći
bila nam je mašta.

Srca su nam bila
iskrena i čista,
dječji se pogled
kao biser blista.

Sve od sebe svi smo
mi životu dali,
veliki smo bili
kad smo bili mali.


Zemlja snova

Nedavno sam bio
u zemlji snova,
vidio sam u njoj
što šta nova.

U njoj sam se vozio
neobičnim vlakom,
tračnica on nema
već putuje zrakom.

Vidio sam sasvim
jednu čudnu stvar,
miš i mačka plešu
jer su novi par.

To još nije ništa
što sam vidio juče,
po dvorištu kit se šeće,
a na krovu krava guče.

U toj divnoj zemlji
nitko te ne tjera,
kozlići za stolom sjede,
sa ovcama vuk večere.

Ako vas zanima
što još tamo ima nova?
Umjesto lisice
poštu nosi sova!

 




Vještice

Nekad su nebom letjele
velike i male vještice.
Zamislite na čemu?
Na štapu svoje metlice!

Odjevene uvijek su bile
u haljine tamne boje.
Zato u glavama njihovim
crne misli stalno se roje.

Iako odletjele su davno
na neke druge planete,
ni tamo promijenile se nisu,
već i dalje na metlama lete.

Još i danas za njima
nostalgična neka su lica,
pa u njihovu čast imaju feštu
što zove se noć vještica.

 




Uskrsno jaje

Uskrsni su stigli dani,
šaraju se posvud jaja,
svih oblika, raznih boja,
maštariji nema kraja.

Farbaju se razna jaja,
ne zna im se broja,
al' farbao nitko nije
od velikog bijelog noja.

Ukrasima i bojama
jajima se mijenja lice,
u nekim se krajevima
jaja zovu pisanice.

Na blagdanskom stolu sve je
što obitelj cijelu spaja,
na sredini košarica
uskrsnih je puna jaja.

Uskrsnih je jaja raznih
od običnih do plastičnih,
čokoladnih i voštanih
pa do onih potkovanih.

Kada netko prešminkan je,
a time se još i diči,
obično se za njeg' kaže,
na uskrsno jaje sliči.

 

 


Poletjet ću

Poletjet ću
ako treba
u visine
plavog neba.

Poletjet ću
preko rijeke,
daljine me
zovu neke.

Poletjet ću
preko mora
u bespuće
plavih zora.

Poletjet ću
sve do raja
i do zvijezda
punih sjaja.

Promatrat ću
sa visine
rijeke, mora
i doline.

 


Mašta

Bujna i široka
često mi je mašta,
granica joj nema,
kroz nju prođe svašta.

Iz maštanja mojih
a i noćnih snova
pojavi se posve
neka želja nova.

Želio bih biti
puni mjesec sjajni,
nebom putovati,
saznat mnogo tajni.

Kondorova krila
kad bih imat' smio
letio bih svijetom
gdje još nisam bio.

Da sam crna lasta
letio bih prema jugu
u tropima da ugledam
ispod neba dugu.

Zar mi nije mašta
raskošna i mila?
Ne bil' bila ljepša
kad bi stvarna bila?


Kormilar

Kad budem velik
kormilar ću biti,
brodom bijelim
ja ću zaploviti.

Mene želja prati
od najmlađih dana
da zaplovim brodom
preko oceana.

Obići ću mnoge
gradove i luke,
svakom prijatelju
ja ću pružit ruke.

 




Dimnjačar

Hvataj se za dugme,
evo ide dimnjačar!
Nije važno jeli mlad,
srednji ili star.

Kada vidiš dimnjačara
ti ne pali svijeću,
od njega ne bježi
jer donosi sreću.

Dimnjačara kada sretneš
ne okreći od njeg' glavu,
zaigraš li na lutriji,
izvući ćeš onu pravu.

Kada vidiš dimnjačara
hvataj se za dugme pravo,
svejedno je jeli bijelo.
crno, žuto ili plavo.

Ugledaš li dimnjačara
nekad i na krovu,
odnekuda sigurno ćeš
dobit neku lovu.

Ako sretneš dimnjačare
uspjeh još je veći,
toga dana ti se nadaj
čak i duploj sreći.
 

 



Kad bi stabla hodala

Kad bi stabla hodala,
sa planina sišla bi na more,
a ona mediteranska
penjala bi se u visoke gore.

Stabla kada bi hodala
selila bi na jug kao ptice.
Kad do toga bi došlo,
zemlja promijenila bi lice.

Kad bi stabla hodala,
u vrtu svom najviše na svijetu,
volio bih vidjeti japansku trešnju
u njenom raskošnom cvijetu.

Kada bi stabla hodala
grad promijenio bi lice,
stabla kada bi procvjetala
cvjetne bile bi ulice.

Stabla kada bi hodala
ulice mijenjale bi izgled,
jer svakoga dana novi
mijenjale bi drvored.


Sličnost

Jednom je netko primijetio
da prase na svinju sliči,
a tko još na koga,
saznajte u ovoj priči.

I ja primijetio sam juče
da tuka sliči na puru,
a pijetao iz susjedstva
na mog pijetla juru.

Da blizanac blizancu
ko' jaje jajetu sliči,
to saznali smo prije,
a ne u ovoj priči.

Možda još negdje
velike sličnosti ima.
Na južnom i sjevernom polu
jednako hladna je zima.

Usporedite li dvije slične stvari
i što je čemu blisko,
one zapravo su iste,
ljudi moji, pa to vam je isto.


Sve se budi u proljeće

U proljeće sve se budi,
šume, polja, cvijeće, trava.
Sve se budi u proljeće
što po zimi sanak spava.

Jaglaci se probudili,
samo im se vidi glava.
Iz sna zimskog sve se budi,
što pod snijegom tiho spava.

I medo se probudio,
nekud žuri, mrmlja, brunda.
Nakon dugih zimskih snova,
medvjeđa je tanja bunda.

U zoru se sunce budi,
na plavome nebu sja.
Iz dubokog noćnog sna
probudio sam se i ja.


Što je što

Što je brodu more,
avionu to je zrak,
što autu ravna cesta,
tračnicama to je vlak.

Što je glavi šešir
to je kući krov.
Što je ljeti kostim
to je zimi kaput nov.

Što je danu sunce,
crnoj noći to je mrak.
Što je cvijetu leptir
kosu to je rascvjetani mak.

Što je češalj kosi
to je kosi trava.
Što je vrapcu proso
to je travi krava.

Što je vjetru jedrilica
to je struji perilica.
Jedrilici što je vjetar
to je pčeli slatki nektar.

Uvijek je netko nekome
bio zahvalan do neba,
jer svakome u životu
netko za nešto treba.


Brojke i slova

Slova, brojke, brojke slova,
u krug stalno sve se vrti,
okružen si uvijek njima
od rođenja pa do smrti.

Pod brojkom si nekom rođen,
slovima se piše ime,
znakovi su ovi važni,
obilježeni svi smo time.

Neke brojke nose sreću,
neke loši završetak,
pogotovo brojka trinaest,
ako još je k tome petak.

Druge nose više sreće,
na lotu je brojka sedam,
od milijun suigrača,
dobitnik je samo jedan.

Slovima se pišu dani,
brojkama se broje sati,
od početka sve se broji,
sve prolazi da se vrati.

 


Pretvorilo se

Pretvorila se:
- gusjenica u leptir,
- mlijeko u sir,
- drvo u papir.

Pretvorio se:
- pupoljak u cvijet,
- nektar u med,
- snijeg u led.

Zamislite,
što je još novo:
tinta pretvorila se u slovo.

Pretvorile se:
- biljke u čaj,
- Havaji u raj,
- što u kaj.

Pretvorilo se:
- brašno u kruh,
- strašilo u duh,
- miš u puh.

Samo sunce u ništa
pretvorilo se nije,
stoljećima ono uvijek
istim žarom planet grije.


Zaljubljenici novi

Zaljubila se:
- olovka u papir,
- slika u okvir,
- prst u klavir,
- miš u sir,
- zlatica u krumpir,
- cvijet u leptir.

Lisica skoro
za dlaku
zaljubila se
u svraku.

Zaljubio se:
- avion u zrak,
- tračnice u vlak,
- vrabac u mak,
- kiša u oblak.

Samo zaljubilo se nije
prase malo,
jer za ljubav
nije znalo.

Zaljubio se:
- pas u kost,
- rijeka u most,
- trava u rosu,
- češalj u kosu.

Ovo su posve
zaljubljenici novi,
svatko u svojoj
ljubavi plovi.


Tupa, tupa

Tupa, tupa, tan,
svanuo je kišni dan!

Tupa, tupa ten,
zvonce zvoni svaki tren!

Tupa, tupa, tin
škripi stari mlin!

Tupa, tupa, ton,
čuvajte se ide slon!

Tupa, tupa, tun,
narastao ježu kljun!


Vile i vilenjaci

Nekad su vjerovali ljudi
da vještica na metli leti.
Koje li su to gluposti bile,
zar nisu imali nimalo pameti?

Neki su čak vjerovali
u zle i dobre vile.
Ja u njih vjerovao nisam,
jer od mene vječno su se krile.

Mnogi su vjerovali još
da postoje vile i vilenjaci.
Mi vidjeli smo ih samo na slici
kad bili smo đaci prvaci.

Vjerovalo se da žive u dvorcima
zlatom ukrašenim kao raj.
Kad pojavio se troglavi zmaj,
raskoši njihovoj došao je kraj.

I tko zna gdje su nestali
vještice, vile i vilenjaci,
koji nekad značajni su bili,
a danas izmišljeni su ostaci.

Možda su odletjeli posve
na neku planetu novu,
ili su se usput zaustavili
na visokom planinskom krovu.

Valjda su zajedno odletjeli
svemirskim brodom u plave visine,
ili zaronili su podmornicom brzom
u modre morske dubine.

Nitko ne zna kako su se zvali,
izbljedila su im i imena,
jer priča o njima potječe
iz davnih, pradavnih vremena.

Od silne vilenjačke moći
ostale su samo prazne priče.
Kada i gdje su nestali svi,
nimalo me se ne tiče.

Ne znam gdje sada žive
kad više ovdje ih nema,
a još uvijek posvuda
o njima često je tema.

I tko zna koje su face
za njihove sudbine krive,
u pričama mnogima još
njihovi likovi žive.

Još i danas pričama raznim
ljudi slobodno vrijeme krate,
o nestalim vilama i vilenjacima.
u nepovrat da se vrate.

 



Kante za smeće

Nešto neobično
ulicom se šeće!
Zamislite tko?
Kante za smeće!

Otkada je kanta
dobila kotače,
učestalo ona
po dvorištu skače.

Sve su poludjele,
sišle su sa uma
otkad su izišle
iz mračnih portuna.

Otkad su se kante
domogle slobode,
ulicama one
glavno kolo vode.

Da se kante kreću
to su bedastoće.
Otkuda su stigle
pitajte "Čistoće"?

Čistačima kante
zadaju problema,
čak bi bilo bolje
da kotača nema.

Nizbrdicom one
nespretno se kreću
pa moramo često
gaziti po smeću.

Napreduju kante
želite li znati?
Po njima se sada
lijepe i plakati.

Modernije kante
stižu iz Njemačke,
glavni su im putnici
lutajuće mačke.

Kamo god da kreneš
o njima je tema,
sa kantama danas
mnogo je problema.

 




Ne bih volio

Ipak je meni danas
donijela moja mašta
da se nije dobro
pretvarati u svašta.

Ne bih volio da sam
žutokljuni crni kos,
cipela imao ne bih,
morao bi hodat' bos.

Znam da nije dobro
biti bijela vrana,
jer je bijela vrana
svima dobro znana.

Nije dobro živjet
u mišjem stanu,
nit lutati noću
a kriti se danju.

Ne bih volio biti
čak ni crna ovca,
niti prazna torba
bez ijednog novca.

Nije biti dobro
odavnina zna se
na putu crna mačka
ni trinaesto prase.

Saznali ste sada
gdje mi luta mašta,
da se nije dobro
pretvarati u svašta.


Zemlja daleka

Misli moje plove
niz dugačku rijeku,
brzom vodom stižu
u zemlju daleku.

U dalekoj zemlji
blaga dosta ima,
suncem obasjano
brdo i dolina.

Nitko u njoj nije
hladnoća i zima,
jer proljeće lasta
nosi na krilima.

Tamo nema buke
od raznih motora,
u tišini jutra
sviće plava zora.

To je divna zemlja
na otoku sreće,
nitko od nas u nju
nikad stići neće

U toj zemlji nema
ni rata ni gladi,
svi imaju svega,
a nitko ne radi.

To je zemlja mira
spokoja i snova,
to je negdje sasvim
neka zemlja nova.


Tjedan

Odavnina znano nam je
tjedan ima sedam dana,
al' u svakom nešto novo
događa se s nama.

Najteži je ponedjeljak,
jer je prvi radni dan,
budilica rano zvoni
prekida nam slatki san.

Utorak je drugi dan
nešto lakši nego prvi,
al' svejedno užurbano
svatko nekud vrvi

Treći dan u tjednu
nosi ime srijeda,
sve je na svom mjestu,
smireno izgleda.

Četvrtak je poseban
kao Bogom dat,
u školi je fiskultura
svima dragi sat.

I petak je omiljen,
najkraći je radni dan,
iza njega slijedi vikend
za svih radostan.

Subota je šesti dan
kad se čisti, pere, sprema,
od topline rodnog doma
ništa ljepše nema.

Nedjelja je najljepša
u sedmici zadnji dan,
obitelj je na okupu
jer je tada blagdan.

Dan za danom brzo leti,
svi prođoše kao jedan,
svaki ima svoje ime,
sedam dana čini tjedan.


Posljednje jaje

U kuhinji školskoj
nastala je graja,
skupila se djeca
oko jednog jaja.

Svi bi oni htjeli
i brzo i vješto
od jajeta jednog
napraviti nešto.

Kajganu od jaja
željela je Maja,
ali dječak Roko
pak jaje na oko.

Neki su ga htjeli
kuhati u meko.
a kolače razne
samo mali Peko.

Od žumanjka samo
htjela je Agneza
da se pravi šato
ili majoneza

Imala je prijedlog
djevojčica Zlata
da se pravi svježa
francuska salata.

Od te silne graje
razbilo se jaje,
pobjegla su djeca van,
uspio im nije plan. .

Složili se nisu,
nije im svejedno,
stotinu je želja,
jaje samo jedno.

 




Ljudi

Neki su ljudi crne,
a neki bijele puti.
Jedni su posve žuti,
a drugi tamnoputi.

Možda su crni ljudi
rođeni u crnoj noći
kad crne su kože,
a svijetle im samo oči.

Bijelci rađaju se danju
kad puno sunca ima.
Zato im je koža bijela
i vedar osmijeh na licima.

Žuti ljudi rađaju se u jesen
kad u gori lišće požuti,
Jesen obojila im je kožu u žuto,
zato ih zovu ljudi žuti.

Tamnoputi rađaju se u suton
kad sunce umori se od puta,
dan kad pretvara se u noć,
zato im je koža tamnoputa.

Svejedno je koju boju kože
na kugli zemaljskoj čovjek ima,
jer venama krv crvena
jednako teče svim ljudima.

Nije važno koje su ljudi boje,
kakvog su izgleda il' ljepote.
Mnogo važnije od svega je
koliko u srcu imaju dobrote.

             

 

                      Nazad

 

 

Stranice obnovljene 21.06.2013
Sonja Smolec