Naslovnica
Bilješke o piscu
Slikovnost u pjesmama
Pozdrav iz Croatie
Croatio, ljubavi moja
U zagrljaju mora
Poezija za djecu
Priče za djecu
Sudski tumač
Kontakt

 

 

 

 




POEZIJA ZA DJECU 


Pejzažna poezija
Poezija o životinjama
Maštovita poezija
Razne teme



Plišani medo
Dobro jutro
Vozač
Dizalo
Gitara
Jedno veče
Suprotnosti
Kokošinjac
Moja kuća
Parlafon
Početnica
Zaboravljene lutke
Prvi put
Telefon
Krovovi

 


 



Plišani medo

Od svih igračaka
u svakom pogledu,
ja najviše volim
plišanoga medu.

Kada pođem spati,
i kad mi se snije,
cijelu noć me čuva
i nadamnom bdije.

Ponekad mi dođe
medo i na san.
kada se probudim
uljepša mi stan.

Jutrom kad se budim
medo mi se smije,
stalno on je samnom,
dosadno mi nije.

Kad je hladna zima
sjedimo kraj peći,
medo mi je uvijek
prijatelj najveći.

 




Dobro jutro

Dobro jutro bakice
rekla je Ivona.
Cvijeće sam ti donijela,
keksa i bombona.

Dobro jutro djedice,
Ivona je rekla.
Jutros sam ti svježe
kolače ispekla.

Donijet ću vam drva,
ugrijati stan
da po hladnoj zimi
ne idete van.


Vozač

U vozilu osobnom
mene vozi tata.
U dizalu tatu ja
do petoga kata.

U dizalu zgrade
vozač ja sam bio,
a još ispit vozački
nisam položio.


Dizalo

Neboderom gore dolje
cijeli dan se šetalo:
jedno dizalo veće,
drugo dizalo malo.

Dizalo se veće
brzo umaralo,
na svakom se katu
često odmaralo.

Je li ostarilo
ili zahrđalo
kad se tako teško
visoko penjalo?

Dizalo se malo
nije odmaralo,
na kat dvadeseti
lako se penjalo.

Ispravno je bilo
veselo i zdravo,
dizalo je malo
bilo ono pravo.

Dizalo se malo
umaralo nije,
od većega ono
stizalo je prije.

 




Gitara

Kupio mi tata
malenu gitaru.
Nekad sviram novu,
nekad pjesmu staru.

Sad povodim vrijeme
uz moju gitaru
i ne rušim više
stvari po ormaru.

Zvuci melodije
iz gitare bruje,
a lom sa loncima
više se ne čuje.

Melodije sviram
za tatu i mamu,
dosadno mi nije
kad sam sam u stanu.

 




Jedno veče

Jedno veče
netko reče
da ulicom
mlijeko teče.

Jedno veče
netko reče
da se magla
nožem siječe.

Još su rekli
mnogo štošta
da avion
kunu košta.


Suprotnosti

Izlozi ukrašeni
cvijećem.
Ulica zaprljana
smećem.

To dvije su posve
suprotnosti nove,
zato ulica metlu
upomoć zove.


Kokošinjac

U našem je kokošinjcu
nastala galama,
u posjet je stigla
neobična dama.

Ta je dama žuta lija
s osmjehom na licu,
svako jutro ona krade
po jednu kokicu.

Zbog nje male koke
ne snivaju miran san,
možda sinoć nisu
zaključale dobro stan.

Koko brzo izgubiše
u lisicu povjerenje,
nasjele su mnogo puta
zbog prevare njene.

Ne vjeruju čak ni lažnom
osmijehu na licu,
jer su davno upoznale
lukavu lisicu.

Sada koke dobro paze
kog' puštaju u svoj stan,
vrata čvrsto zaključaju
da imaju miran san.


Moja kuća

Nasred sela nalazi se
moja mala kuća.
Okružena dvorištem je
sa plotom od pruća.

Pokraj kuće teče potok
bistri kao san,
a uz potok raste vitki
zeleni jablan.

Kuća moja ima vrata
i prozora mala dva.
To je moja rodna kuća,
tu stanujem ja.

 




Parlafon

Na ulazu moje zgrade
nalazi se parlafon,
pritiskom na dugme
pojavi se zvonki ton.

Ako si poželjan
ući ćeš u stan,
ali ako nisi
ostati ćeš van.

Lutalica ima mnogo
po cijelome gradu,
oko zgrade smucaju se,
bespotrebno zvonit znadu.

Ponekada s parlafonom
treba biti čak i oštar,
nesmetano može zvonit
samo poznat poštar.
 



Početnica

Jutros je u moju sobu
doletjela siva sova,
ukrala mi početnicu,
odnijela je na vrh krova.

I ona je vidjet htjela
što u mojoj knjizi piše,
kljucala je po njoj,
listovi se otvoriše.

Puhnuo je vjetar,
ponio ih s krova,
po cijelome gradu
rasula se slova.

Oblačić se pojavio,
olujne su pale kiše.
potekli su potočići,
sva se slova rastopiše.

To je moja prva knjiga,
učio sam iz nje slova.
Tužan sad sam za njom,
jer ukrala je siva sova.

 




Zaboravljene lutke

U proljeće generalno
čisti li smo stan,
nešto manje podrum,
malo više tavan.

Ionako u podrumu
nevažne su stvari
za koje više nitko
nimalo ne mari.

Gore na tavanu
skoro sve su kutke
ispunile stare
zaboravljene lutke.


Prvi put

U životu sve se
proba prvi put,
lakše drugi put
nego prvi put.

Ujutro sam prvi put
obukao sam kaput.
Obuo sam i postole
da sa kata siđem dolje.

Prvi put sam u životu
udario nogom loptu.
Zar to uspjeh velik nije,
a godine imam dvije.


Telefon

Ima zvonce i brojčanik,
slušalicu, mikrofon.
Iz njega se čuje glas,
a zove se telefon.

Spojen je na žice,
povezuje cijeli svijet.
Svuda možeš zvati
gdje ti padne napamet.

U novije vrijeme
zovu ga i brzoglas.
Na daljinu nesmetano
on prenosi svaki glas.

Telefoni čine čuda,
oslobađaju se žice.
Postali su mobilni
pa izlaze na ulice.

Nositi se mogu
u džepu kaputa.
Zamislite sada
i telefon luta.

S telefonom nisi više
nikad usamljen.
Uvijek ćete nazvat netko,
bio blizu ili udaljen.

 




Krovovi

Krovova je raznih
na vrhovima kuća.
Neki su od crijepa,
a neki od pruća.

Krovovi su raznih boja,
crven', žuti, sivi, bijeli,
to zavisi od ukusa
koju boju netko želi.

Po izgledu krovovi su:
trokutasti, kosi, ravni.
Kakvi god da bili
na kući su uvijek glavni.

Nije uvijek bitno
jeli ravan ili kriv,
bitnije od svega
da je nepromočiv.

Na svakome od njih
strši dimnjak il' antena.
Zapuše li jača bura
dođe do problema.

Promatrat ih možeš odsvud
sa bregova il' balkona.
Najljepši su kad ih gledaš
iz običnog aviona.

Nekad nije čak ni važno
je li star ili nov.
Od svega je najvažnije
da nad glavom imaš krov.
             
 

             

 

                      Nazad

 

Stranice obnovljene 21.06.2013
Sonja Smolec